Press

Slobodna Dalmacija

​Intervju: Lada Obradović

 

Osvojili ste drugo mjesto na ovogodišnjem natjecanju Hit Like A Girl. O kakvom je natjecanju riječ?

Riječ je o internacionalnom natjecanju bubnjarki u Kaliforniji na koje se prijavljuju glazbenice svih uzrasta sa svojim video uracima unutar jedne od dvije kategorije, mlađe i starije od 18 godina.

Kada je započela Vaša ljubav prema bubnjevima?

Moja ljubav za instrumentom započela je kratko prije mog 17-tog rođendana kada je sestra odlučila oformiti bend i tražila je bubnjara. Ja sam načula njenu raspravu s kolegicom i iznenadivši samu sebe rekla kako ću ja biti bubnjar. Tog trenutka znala sam da je moj životni put odabran.

Obrazovali ste se u klasičnim glazbenim vodama, svirali ste četiri godine glasovir. Kada se Vaš glazbeni svijet okrenuo u jazz pravcu?

Kao dijete svirala sam klavir za koji nisam bila pretjerano zainteresirana. Više sam voljela provoditi vrijeme u bazenu te sam se dnevno posvećivala višesatnim treninzima. Kada sam otkrila bubnjeve te odradila par koncerata grunge i rock glazbe, brzo sam shvatila kako tu mora „biti nešto više”. Raspitala sam se i uz pomoć nekih od danas dragih kolega došla do informacije da neka druga razina muziciranja leži u jazz glazbi i naobrazbi koju pružaju jazz akademije. Tada sam se odlučila pripremati za prijemni ispit na akademiji u Grazu. Mislim da sam baš kroz sport istrenirala discipliniranost do jedne poprilično striktne razine, koju i dan danas koristim u pristupu svojoj karijeri i glazbi općenito.

Postoje li predrasude prema ženama za bubnjevima?

Nažalost, moram priznati da postoje, no ja od samih početaka pokušavam sebi stvoriti imidž glazbenice i umjetnice te rasprave koje počnu sa „žena za bubnjem” na simpatičan način preusmjerim drugim putem. Ne volim nikakve generalizacije niti kategorizacije takvog tipa, ako netko zna raditi svoj posao mislim da nije bitno kojeg je spola, kako u glazbi tako i u svim drugim zanimanjima.

 

Mnogo hrvatskih jazz glazbenika formalno obrazovanje potraži u Grazu, kamo ste i Vi otišli. Zašto baš Graz?

Graz sam odabrala prije niza godina, kada nisam imala puno informacija i iskustva o najkvalitetnijim školama u Europi. Najveći dio hrvatskih glazbenika ide na školovanje u Graz te je to jedna od najbližih jazz škola nama u Hrvatskoj pa se i najčešće spominje u našem okruženju.

Trenutno završavate šestu godinu diplomskog studija umjetničkog smjera jazz bubnja na prestižnoj Jazz akademiji u Bernu u Švicarskoj. Kakav je koncept Vašeg studija?

Koncept mog diplomskog studija je jako fleksibilan, na moju sreću, što mi dopušta kontinuirane turneje te rad na osobnim projektima.

Jazz u Hrvatskoj još uvijek traži priznanje struke. Zašto je to tako i kakav je status jazz glazbe drugdje u svijetu?

Nažalost, teško mi je odgovoriti na pitanje zašto je to tako, no kao netko tko je živio u četiri države i upoznao različite sisteme, moram reći kako se svakom promjenom države počinje od početka i uči iznova o metodi kako se strukovno probiti u sistem i razviti određenu karijeru. U niti jednoj državi status jazz glazbenika nije pretjerano“ukalupljen” i često nije priznat kao struka, tako da mislim da glazbenici na globalnoj razini mogu imati isti problem. Možda najadekvatniji sistem, od ovih s kojima sam osobno upoznata, do sada ima Francuska. Zbog toga planiram, bar za sada, tu i ostati.

Članica ste Obradović-Tixier Dua i David Tixier Trija. O kakvim sastavima je riječ i koliko se oni razlikuju?

Radi se o duu klavir-bubanj i klasičnom glasovirskom triju gdje uz francuskog pijanista David Tixiera surađujem i sa švicarsko-australskim basistom Rafael Jerjenom. To su dva potpuno različita projekta, jedan s mnogo efekata i elektronike, a drugi potpuno akustični. Glazbeni pristup je isto tako posve drugačiji. Pripreme, probe, turneje i sama publika također se uvelike razlikuju.

 

Francuski Cristal Production i žiri „Jazz A Vienne“ natjecanja izabrali su Obradović-Tixier Duo za prvih šest finalista. Što nastup u sklopu ovog festivala 29. lipnja predstavlja za Obradović-Tixier Duo?

Prije nekoliko tjedana smo primili poziv od festivala i bili izuzetno ugodno iznenađeni. Festival „Jazz A Vienne” jedan je od najvećih i najpoznatijih francuskih jazz festivala te nastup u finalu ovog prestižnog natjecanja, odabirom  producentske agencije kao što je Cristal Production, znači nam puno. Trenutno smo u poprilično aktivnim pripremama nastupa te se veselimo prezentirati našu glazbu 29. lipnja.

Lada Obradović Project u prosincu 2017. iznjedrio je i prvi album. Možete li nam nešto više reći o kakvom je albumu riječ?

U prosincu 2017., uz moju nedavno obnovljenu ekipu, snimili smo album u švicarskom studiju Hard Studios u Winterthuru. Radi se o glazbi koju komponiram cijelu svoju glazbenu karijeru, od samih početaka. Imala sam veliku sreću da je Švicarski Radio i Televizija odlučio sudjelovati kao koproducent na albumu. Također, veliki doprinos donijele su dvije fondacije koje su pokrile ostatak troška albuma, švicarske fondacije „Die Mobiliar” i „ABPI”. Album je editiran, miksan i masteriziran od strane izraelskog bubnjara Ziv Ravitza, trenutno jednog od vodećih svjetskih jazz bubnjara, te izlazi u rujnu 2018. godine pod njemačkom izdavačkom kućom Neuklang. Također bi voljela spomenuti jedan od mojih nedavnih projekata, vezan za novi CD, a to je suradnja sa vrhunskom hrvatskom animatoricom Petrom Balekić. Naš uradak možete vidjeti na mom YouTube kanalu pod nazivom „Scream”, Lada Obradović Project. Radi se o prvoj kompoziciji koja će se naći na novom albumu nazvanom „The Portrait Of A Pregnant Bumblebee”, (auto)portretu socio problematičnih aspekata našeg društva. Kompozicija i animacija prate priču mladog para te njihove sudbine u ratnom razdoblju.

Svjetskoj glazbenoj javnosti nametnuli ste se s tri uspješna projekta. Ima li među Obradović-Tixier Dua, David Tixier Trija i Lada Obradović Projecta neki od njih primat?

Mislim da u svojoj karijeri imam sreću surađivati samo na projektima koji mi osobno puno znače. Jedan od njih je moj osobni kvintet, drugi je duo projekt koji vodim uz francuskog pijanista, a u trećem sam angažirana samo kao sideman tj. bubnjar. Duo je vjerojatno jedan od trenutno najangažiranijih projekata, s kojim smo imali priliku svirati u velikom broju država te planiramo još veće turneje za sljedeću godinu, no sa sva tri projekta sudjelujemo u raznim aktivnostima i s obzirom na to da su toliko stilski različiti, svaki od njih pokriva jedan žanr jazza čime nam se nudi opcija nastupanja na različitim glazbenim događanjima.

 

Prema Vašem zahtjevu TRX Cymbals ručno je izradio turski cimbal kao prototip za njihovu prvu jazz seriju. O kakvom je instrumentu riječ?

Kada sam se prvi puta prijavljivala za već spomenuto bubnjarsko natjecanja, na kraju sam uspjela doći samo do finala, nakon završetka sam primila e-mail od ravnatelja, koji je ujedno i ravnatelj “TRX Cymbals”, s upitom jesam li zainteresirana za sponzorski ugovor za činele. Iako je ponuda bila primamljiva, rekla sam kako nažalost ne mogu prezentirati produkt koji nikad nisam probala, a nešto kao činele, pogotovo jazz činele koje su najčešće ručno rađene i time svaka (premda i pod istim imenom) zvuči drugačije, kao jazz bubnjar, nisam mogla naručiti preko interneta. Sklopili smo dogovor da probam TRX činele u tvornici u Istanbulu, gdje me čekala njihova ekipa. Kako nisam našla instrument koji bi odgovarao mom ukusu, par dana smo radili na izradi novog seta. Nekoliko mjeseci ranije, taj put je bio odgođen jer se nažalost tri dana prije našeg leta dogodio veliki teroristički napad na Ataturk aerodrom, te smo pomaknuli let za četiri mjeseca. Kada smo pripremali intervju o novim činelama u lobiju hotela u Istanbulu, u ulici pokraj se ponovno dogodila eksplozija kao rezultat terorističkog čina. Tada sam komponirala pjesmu s posvetom žrtvama napada na turski aerodrom i nazvala ju „Last Flight Over Horizon”. To je kompozicija „Obradovic-Tixier Dua” koja je ove godine odnijela drugu nagradu na spomenutom natjecanju. Nekako, osjećam kako je od samog početka projekt, natjecanje i sponzorstvo povezano. Direktor je na puno pozitivnih reakcija širom Europe i svijeta odlučio te činele uzeti kao prototip prvoj jazz seriji i nazvao ih je klasičnom serijom, „CLS Series”.

Koji Vas nastupi očekuju u ljetnim mjesecima i kada Vas možemo poslušati u Hrvatskoj?

Ove godine imali smo naporan raspored te smo bili na putu skoro puna četiri mjeseca. Imali smo priliku nastupati na festivalima i jazz klubovima u Francuskoj, Švicarskoj, Belgiji, Luksemburgu, Hrvatskoj, Austriji, Sloveniji, Slovačkoj, Italiji, Njemačkoj, Finskoj, Poljskoj, Južnoj Americi i Aziji. U ljetnim mjesecima uz finale spomenutog natjecanja te još jednog finala francuskog natjecanja „Jazz au Phare”, odlučili smo uzeti pauzu te pripremati nove materijale i par novih projekata na kojima trenutno radim. Nekoliko koncerata koje smo zadržali održat će se u Francuskoj, Švicarskoj, Njemačkoj te Hrvatskoj. Imamo veliku čast odazvati se pozivu Star Film Festivala koji se održava od 30.8 do 1.9 u Sisku, mom rodnom gradu. Ovom prilikom bi sve zainteresirane pozvala na koncert „Obradovic-Tixier Dua” koji će se održati na otvorenju festivala, 30. kolovoza. Krajem istog mjeseca planiramo kraću turneju u istočnoj Hrvatskoj, a svi detalji će biti definirani kroz koji tjedan na mojoj web stranici: www.ladaobradovic.com.

Post image